13. 05. 2014.

Posvećeno mojoj Nini


Mila moja,

Nemaš pojma koliko mi nedostaješ.
I nije samo meni.
Beban isto plače za tobom, svaki dan od kad te nema. I crteže ti je nacrtao. I uokvirio tvoje ime obojenim crvenim srcima. Ne bi vjerovala da vidiš, majke mi. Znam da ti je uvijek ono kao slučajno stajao na rep, gnjavio te, nosao okolo ko bebu i maltretirao za sve pare. I sve si mu puštala, a tek kad ti totalno prekipi sklanjala se na najvišu policu u hodniku i gledala ga odozgo onako pobjednički ispod oka, tipa šta mi sad možeš. Ali volio je on tebe puno, vjeruj mi....
Znam da to znaš. 
Pazi kad je napisao (i to pisanim slovima) da mu sad daju hiljadu drugih mačaka nijedna nikad neće biti ono što si mu u srcu bila i ostala ti.

Sjećam se kako ste se znali posvađat na podu od dnevne i nije se znalo čije su šapice a čije rukice u svoj toj frci a onda dok kažeš keks zaspete oboje zagrljeni pa vas moram u neka doba dizat i vraćat svakoga na svoje mjesto pažljivo ko bebe na rukama da se slučajno ne probudite...

Ne brini, sve sam mu obrisala suze i uvjeravala ga sa svime što znam i što ne znam da si ti sad u nekom jebeno dobrom mačijem raju, da ti je super i da si mnogo sretna.

Ja znam da ti realno sad gore nije nimalo loše ali...fališ ovdje bebo. Fališ da te čujem s druge strane vrata dok guram ključ u bravu, fališ da me dočekaš sva pospana svaki dan u pola 5 u hodniku jer si digla svoju uspavanu garfildovsku guzicu s kreveta još kad si čula da lift ide prema osmom, pa kad ja otvorim vrata da mi sva onako raščupana i topla skočiš u ruke i kreneš da predeš.

Mada, budimo realni, nikad nisi znala propisno da predeš ko sve normalne mačke i to tvoje je više ličilo na osrednje pokvareni traktor ali ja bih sad i ove iste sekunde pola svijeta i sve one kretenske frajere što si mi zbog njih brisala suze dala ko dva i dva, samo da taj tvoj pokvareni traktor još makar jednom čujem.

Da mi samo još jednom dođeš i skupiš mi se u krilu ko kad si bila beba, da trčiš sprintom od kupatila do dnevne sva sretna jer sam nam pustila Essie, da svuda hodaš za mnom ko pile za kokom i da mi samo još jednom zaspeš i probudiš se tu pored jastuka. Eto samo još jednom, makar da se pozdravimo nas dvije i da te poljubim i pustim pa ti idi ako je već tako moralo da bude.


Znaš, sve tvoje još stoji ovdje kao što je nekad bilo. Još uvijek pazim da ti ne isprskam pijesak dok se tuširam i još te vidim kako si se smjestila na peškiru koji sam ostavila na veš mašini. Da sam samo znala koliko malo vremena imamo, nikada te ne bi tjerala s njega. I nikada ne bih galamila na tebe kad napraviš neku pizdariju. Majke mi sve bih ti papirne ubruse pustila da ih rasparčaš na hiljadu komadića i otjeras u vražiju strinu pa da ih poslje pola dana kupim okolo. I ne bih bila ljuta na tebe ko što sam bila onda kad si mi drugi dan razrovila i potpuno devastirala Pedra, kaktus na podlozi od šarenog pijeska koji sam iz protesta kupila sebi za osmi mart. Ni onda kad si mi maznula šunku iz sendviča pa sakrila ispod šape onu mrvicu koju nisi stigla da pojedeš dok se ja nisam pojavila na vratima, samo si tu šapu malo čudno postavila u odnosu na ostatak tijela pa sam te odma skontala, džaba ti je bio onaj nevini "šta je bilo, nešto si nervozna?" pogled.  

Hvala ti. To je najmanje što mogu da ti kažem. Hvala ti za svaku obrisanu suzu, za svaku proživljenu emociju, za sve radosti i tuge koje smo nas dvije prošle onako junački, punog srca i uvijek zajedno.

Hvala ti što si se o svakom onom mačetu koje smo pokupili s ceste i kasnije udomili ponašala ko da je tvoje vlastito. Što si ih pazila, grijala, grlila, spavala s njima, puštala ih da prvi jedu dok si ti gladna čekala iza i gurala im guze njuškicom kad nisu mogli da uđu u kutiju s pijeskom jer su bili premaleni da se popnu.


Hvala ti što si me naučila koliko su riječi zapravo nebitne, kako se istinska ljubav dokazuje onime što uradiš a ne onim što kažeš i da nije važno koliko imaš u džepu već koliko imaš u srcu.
Hvala ti što si bila moja prijateljica, moja beba, moje pile, moj najprirodniji apaurin, moj mali šareni cirkus, dio moje porodice i pola cijelog mog svijeta.

Kažu da će tuga proći, kažu da će proći i praznina. Ne znam, nadam se da hoće. Ali ono što sigurno znam je da u mom srcu ti nikada nećeš prestati da živiš. Ponosna sam što sam imala priliku da osjetim tu posebnu vrstu ljubavi koju si mi dala i što sam jednom takvom biću poput tebe mogla makar i za nekoliko godina da produžim život. 

Žao mi je što nam više negdje gore nije bilo pisano.


 Volim te ljubice. I voljeću te zauvijek.

Broj komentara: 57:

  1. Lijevam suze ko iz kabla. Prekrasna posveta.. I zaista ne znam što pametno napisati, osim da nažalost jako dobro poznam tu vrstu boli, koju nitko tko nije iskusio takvu povezanost ne može shvatiti.
    RIP maco Nina.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti... ovo je bio najteži post koji sam ikada napisala ali došao je spontano i pukla bih da nisam...

      Izbriši
  2. Ne znam zaista sta napisati jer tastaturu jedva vidim od suza.....Potpuno saosjecam jer sam sasvim identicno prozivjela i to nekoliko puta.Imala sam 5 maca u kuci i sve su sa mnom spavale a samo u roku jedne godine sve su mi stradale....i bol nikad nije prestala.....niti ce.....

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jako mi je žao tvojih mačića, strašan je to bol. Za većinu ljudi koji ih nikad nisu imali to su samo mačke ali mi koji smo imali tu sreću da prođemo kroz iskustvo suživota sa tim prekrasnim stvorenjima znamo koliko se to voli i pamti. Držim ti fige (i tebi i sebi) da bol jednom prestane i ostanu samo lijepe uspomene

      Izbriši
  3. I moje oči su okupane suzama…. nakon ovoga riječi utjehe nemaju smisla :/

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti draga što si bila i što jesi tu. Jedna si od rijetkih ljudi koji nemaju ljubimca a da mi se nisu smijali što toliko patim za njom nego si me razumjela, slušala i tješila, mnogo mi to znači <3

      Izbriši
  4. nazalost,prozivjela sam to isto,proslo je skoro godinu a ja svaki ponedjeljak placem za mojim mackom,fali mi ta sreca kad dolazim s posla a on ko cuko skoci na mene i lize me,cudo moje malo,placem sad ko luda...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Razumijem te apsolutno...moja Nina je bila moj prvi ljubimac ikada, uvijek sam htjela da ih imam ali mama nikad nije dala. A onda sam se odselila i naišla na nju...Odgovorno tvrdim da je takva kakva jeste i na svoje četiri noge bila bolja od većine ljudi koje poznajem i gubitak nekoga takvog je jednak gubitku ljudskog člana porodice, šta god ko o tome mislio

      Izbriši
  5. Ne preporucujem citanje ujutru. Vec sat vremena ne mogu da se saberem. :(

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da sam mogla birati ne bih ga objavila toliko kasno ali sam jednostavno morala sinoć da ga napišem, tek sam jutros shvatila da ću vas zapravo rastužiti na jutru. Izvini, nije mi to bila namjera

      Izbriši
  6. oči pune suza. nikom ne bi zaželila, a tko nije preživio može samo da zamisli :( još jednom, žao mi je. bila je divna mica <3
    :*

    OdgovoriIzbriši
  7. :( Mog su Miku otrovale komšije prije 9 godina, i još uvijek se okrenem za sličnom macom na ulici.Najviše mi fali da se sklupča pored mene i stavi mi šapicu na rame. Razmišljala sam poslije da nabavim drugu macu ali jednostavno ne mogu. Ne znam šta da ti kažem, sve razumijem:(

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Strašno... te kreature koje mogu otrovati nedužnu životinju iz čista mira nisu zaslužili da se uopšte zovu ljudima, zbog takvih me sramota što sam čovjek.
      Žao mi je tvog Mike <3
      Za drugu macu i meni govore ali upravo to, ne mogu, u svakoj bih nju tražila. Skoro sam kod nene uzela da nahranim jednu micicu koja joj povremeno navrati i dok sam je mazila nesvjesno mi je u glavi bilo kako joj dlaka nije mekana kao Ninina, kako su joj šare drugačije, i njuškica i rep... Baš me je zaboljelo. I sve dok je tako mislim da bi bilo nepravedno prema toj drugoj maci da ju učinimo dijelom našeg života, one su jako pametne i sve osjete

      Izbriši
  8. ...prije 5 godina isto dozivjela....moja jedina i najveca ljubav i prva moja Lule...sve ostalo su macke...volim ih al kad uginu ne placem...zeno...sjeba me mentalno..momentalno..i na samo ovako vec teske dane..Bajazina

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tek kad sam iskucala ovaj post u dahu i objavila shvatila sam da ću vas rastužiti. Znam da sam trebala o tome da mislim ranije, izvini... I upravo zato što te razumijem mislim da više nikada neću imati nijednu drugu macu. Možda realno i nije tako ali imala bih dojam da sam nju izdala i zamjenila...

      Izbriši
  9. Procitala sam ovo mami i evo obe placemo... Razumem kako se osecas, prosla sam kroz isto vise puta :( Tri macke mi se nisu vratile a jednog macora mi je komsija upucao iz puske i vratio se tako sa metkom u stomaku, jadnicak se mucio pet dana tako :( Obozavam macke i uvek se vezem za njih.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Dunja mislim da ću umrijeti a neću razumjeti takve majmune koji mogu da pucaju u malu i nedužnu životinju, nemam riječi :/// Pile drago, mogu samo da zamislim koliko ga je boljelo...
      Veliki zagrljaj za tebe i tvoju mamu

      Izbriši
  10. Evo tek sad nakon sat vremena sto sam pročitala post idem napisati komentar jer sam prethodno imala tužne i uplakane oči. Tako si divno opisala vas odnos i vise sam plakala samo dok sam gledala film Hachiko

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala Snježana, taj odnos je bio nešto posebno upravo kao što je i ona bila i nisam sigurna da uopšte postoje riječi kojima bih mogla adekvatno da ga opišem. Nevjerovatno je kako se sve izdešavalo, ja prije uopšte nisam nešto posebno voljela mačke, uvijek sam htjela da imam psa. A onda sam ju srela i čim me je pogledala svojim bolesnim i krmeljavim okama, sva onako malena i mršava odmah sam znala da je moja <3 Život je čudo...

      Izbriši
  11. Potpuno te razumem,imala sam i ja nekad mog Debeljka. Jelena

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala na razumjevanju Jeco. Dođu oni tako i zauvijek nam obilježe život. Mnogo ljudi misli da ih nije ispravno imati upravo zato što se vežemo pa boli kad ih više nema ali ja ne mislim tako jer ono što nam daju, koliko god da kratko traje, previše je važno i vrijedno da bi se propustilo iskusiti

      Izbriši
  12. A joooooj, prekrasno napisano. Bravo

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ali voljela bih svim srcem da ovo nikad nisam imala priliku da napišem

      Izbriši
  13. Rasplakala si i mene.. ja imam psića i tačno bi me slomilo da je izgubim..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pazi ga, uživaj u svakom trenutku i voli ga do neba <3

      Izbriši
  14. teško je, znam... moj Dunja je uginio prije nešto više od dva mjeseca i ne prođe dan da se ja ne rasplačem za njim. još vrata otvaram tiho i pažljivo da ga ne prepadnem ili ugazim, iako ga više nema i nema se tko prepasti, jednostavno je taj osjećaj ostao u meni. šta da ti kažem? puno ljubimaca sam ispratila na drugi svijet i ni jednog ne zaboravljam, pamtim datume, pamtim dogodovštine, mislim da sam bogata osoba zbog toga. trenutno nemam niti jednog ljubimca jer je Dunja bio invalid i bila sam dvije godine posvećena samo njemu, iako je njegov tata uginio prije nešto više od godinu dana, a i on je na kraju imao mrenu, artritis, gluhoću, dobroćudni tumor koji je na kraju prešao u zloćudni... svakako, prošla sam svašta s ljubimcima, a viruj mi, nije mi žao i opet bih sve ponovila. sad sam trudna i planiram kad mi beba bude imala barem nekoliko mjeseci, ponovo udomit nekog... drži se!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Lenka svaka ti čast <3
      Brinuti se o životinji sa invaliditetom mogu samo ljudi koji imaju ogromno srce. I jesi, itekako si bogata zbog što si pružila dom i ljubav svim tim bićima i podjelila svoj život s njima. Smatram da uspomene poput tih nijedan novac na svijetu ne može da plati, koliko god da ga imaš. Neprocjenjivo je.
      Podržavam tvoju odluku da udomiš nekog ako si spremna i možeš, veliki je to blagoslov. Poljubac za tebe i tvoju bebanu :***

      Izbriši
  15. I zbog ovog te volim iako te nikad zvanicno nisam upoznala..Ti znas covjeka i nasmijati i rasplakati,jer ti imas srce,Shime moj dragi

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala Branči, izvini što ne mogu da budem duhovita i napišem ti nešto lijepo sad jer mi se skupilo u grlu, malo je reć...
      Volim i ja tebe :*

      Izbriši
  16. Predivan post, naježila sam se. Ja se jako vežem uz kućne ljubimce, točno znam kako ti je i koliko si neutješna.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti na podršci. Ko nije preživio tako nešto ne zna kako je. Najviše me zabole komentari nekih ljudi kako je to bila samo mačka. Nije, ja sam tog jednog aprila izgubila prijateljicu

      Izbriši
  17. Prvo da kažem - jako mi je žao i suosjećam. Dalje, ovo je tako predivno napisano, da mi suze idu. Ta malena čupava stvorenja mogu dati toliko ljubavi to je nevjerojatno. Moj će ovo ljeto 15 godina napuniti, i svaki dan strepim da mu se nešto ne dogodi. Žao mi je što si ti izgubila svoju Ninu, ali mislim da je ona sada iza duge sa drugim životinjicama i da pazi na svoje najdraže :* :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kad god mi je najteže a to je svaki dan kad ostanem sama, pokušavam se utješiti time da je njoj sad dobro tamo negdje iza duge. Ali mi bude krivo i žao jer je vrijeme koje smo imale toliko kratko trajalo, kao dok trepneš i to je to, gotovo...a glupe i loše stvari, i glupi i loši ljudi ostaju. Nije fer.
      Molim te budi jako sretna jer već 15 godina imaš tu veliku ljubav pored sebe i iskreno se nadam da ćete se družiti i voljeti još jako dugo

      Izbriši
  18. Uh :(

    Kao neko ko voli životinje, potreslo me je. Kao neko ko ima mačku u kući, srce mi se slomilo.


    :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Veliki poljubac za tvoj ljepotana i tebe :*
      Znam da razumiješ i hvala ti. Ovo nije ni pola od svega što sam imala da joj kažem i napišem ali eto. I koliko god da sam je voljela, ljubila i mazila sad mi izgleda malo. Trebala sam više dok je bila tu...

      Izbriši
    2. Sigurna sam da uopšte nije malo ali razumem, :*

      Izbriši
  19. Zaomi je stoto čujem :( Ja sam imala prvog kucu od 14 gosine i nakon 10 godina zivota sa njim postao je nas član, brat, sin, ravnopravni član. Doživeo je infarkt, dve nedelje smo ga vodili na infuziju svakodnevno kako i mu olaksali svakodnevne rutinske radnje ali nije moglo. Kada je zaspao, ja sam se totalno raspukla, suze mi i sad idu dok čitam ovo što si napisala. Imam sada novog kucu koji ima tri godine iobozavam ga. Prvo sam odbijala da ga uzmemo ali sam na kraju popustila i sad je i on deo nas, naseg zivota i pruza nam svakodnevno veliku kolicinu srece. Sve je to individualno, neko može neko ne može da uzme drugog ljubimca, ali najvaznije je da čovek oseti u zivotu tu ljubav prema malim cupavcima i prozivi sa njima koliko je sudjeno i da oni znaju da su otisli voljeni. :( RIP NINA

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. U pravu si, sto piuta mi je palo na pamet dok mi je ležala na krilu i mazila se, dok mi se radovala i nasmijavala me, dok sam jedva čekala da s puta dođem kući da je vidim...kako ti ljudi koji nikad nisu imali ljubimca zapravo ne znaju šta propuštaju. A propuštaju mnogo. Boli me kao vrag i ne mogu sebi da dođem od kad je nema, pola sam srca i duše sahranila u tu zemlju zajedno s njom kad sam je tamo spustila ali da me neko sad pita iste sekunde bih se vratila tih nekoliko godina unazad i sve ponovila, koliko god da je vremenski malo trajalo. Zato što je to bio neponovljivo vrijedan i poseban dio života.
      Trenutno ne mogu ni da pomislim na to ali se iskreno divim svim ljudima koji su nakon gubitka voljene životinje odlučili pružiti dom i ljubav drugoj. Jednako tako se divim i tebi i tvojoj porodici i sigurna sam da je taj maleni sretan što ga imate

      Izbriši
  20. Srce mi se steglo,suze mi teku..tvoje reci pogadjaju ravno u srce.Zao mi je zbog tvog gubitka.Mi smo pazili jednog macka ispred nase zgrade,hranili ga,vodili veterinaru kad je bio bolestan,branili od agresivnih ljudi i dece,kao clan porodice nam je bio.Ne znam sta se na kraju desilo,mislim da su ga otrovale zle komsije sa sprata ispod,oni su ga stalno gadjali kamenjem i polivali vodom sa svog prozora,monstrumi.I sad zaplacem kad ga se setim,tako da te potpuno razumem i delim tvoju bol. Kristina

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Sigurna sam, ali sto posto da tamo gore postoji posebno odvojen krug pakla za ljude koji mrze životinje, da ne spominjem te idiote i kretene (što je opet blaga riječ) koji su u stanju da ih otruju...Žao mi je Kris, znam koliko se to voli i koliko priraste za srce pa ti se čini kako je oduvijek tu i bilo...

      Izbriši
  21. Draga Azra,
    Ja ne plačem ni kad me boli ali udarile su mi sad suze na oči. Ja nisam vezana za našu sadašnju macu a nisam bila ni za prošlu jer ne živim sa roditeljima ali moja mama je imala mačka kojeg je zvala Mujo i kojeg je udarilo auto. Mislila sam da će dušu svoju da isplače i ispovraća koliko je patila. Našla je drugu macu sad ali kaže da to nikad neće biti njen Mujo iako ovu voli neizmjerno. Ja nisam "maca tip" ali kad je pijani lovac pucao na mog Džerija, običnog džukca kojeg sam othranila, pucao dok ga ja još držim u rukama mislila sam da ću izluditi. Htjela sam nabaviti psa od tad ali nisam, ne znam kako ću kad pomislim da ću se za istog vezati pa izgubiti.

    Znam kako ti je i uopšte ne smatram ludilom kad neko pati za ljubimcem jer to je iskrenija ljubav od bilo kog ljudskog odnosa i boli pakleno ali makar znaš kako ti je bilo dok je Nina bila tu, jbg, teško je ali sjeti se da si makar neko vrijeme imala pravu i iskrenu drugaricu. :*************

    OdgovoriIzbriši
  22. O, boze. Dolazim kuci iznervirana i izmucena svakodnevnicom sa jos jednom nepotrebnom senkom za oci iste boje kao prethodnih dvadeset kupljenih i panicno ceprkam po pretrazivacu trazeci potvrdu da je bas ona resenje svih mojih zivotnih problema i nalecem na ovo. U isto vreme Ona, nekadasnji zitelj kontejnera, a danasnja diva iz "Dinastije" moje garsonjere i zivota pocinje da obavlja svoj redovni manikir tretman po kaucu i ja urlam na nju. Krecem da citam tekst i pocinjem da kukam posle drugog pasusa. Ne znam sta bih mogla da kazem, ne postoji nista adekvatno, ali i sama znas da ta cudna bica nisu tek tako bila ovde pored nas, pa onda ne mogu tek tako ni da nestanu. Sve u svemu, tu je ona negde, sunja se okolo nevidljiva sa svojim svetlecim ocima i savijenim repom, sigurno.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slobodno kupuj sjenila ženo, jedan je život, imaš moju punu podršku. I slobodno pusti micicu, one su svejedno gazde koliko god se mi trudili da dokažemo suprotno... i nemoj da galamiš na nju, sve će ti to jednom biti žao. Budi ponosna što te je odabrala za sustanara i voli ju najviše na svijetu :***

      Izbriši
  23. Draga, rasplakala sam se, iako znam da ti to nije bila namjera. Imala sam jednog macka kojeg smo nazvali Hector, bio je najdivnije stvorenje na svijetu, prvo roditelji nisu dali da bude u kuci, a onda smo ih uspjeli nagovoriti. Svi smo ga zavoljeli, ali s obzirom da se volio zavlaciti po coskovima, nazvali smo ga ipak Ćoško... S nama je bio godinu dana, a onda je samo otisao... tjesi me sto ljudi govore da mace odu od kuce ako su bolesne, ne znam... Poslije smo nabavili drugog macka kojem smo dali ime Cile, ne znam zasto, moj mali brat voli davati zivotinjama cudna imena... Takodjer je bio s nama godinu dana, bio je neopisivo divnoo bice, budio me kad trebam na fax, budio me kad trebam na posao, spavao sa mnom, a onda se samo jednom razbolio, vodila sam ga na infuzije, veterinarima, niko nije znao sto je, a svaki put kad sam doma, bio je relativno dobro, a onda dok sam se vracala s posla, brat me zvao i rekao da je nasao macka u kupatilu na podu kako je izdahnuo i legao na ono isto mjesto gdje sam ga ja prvi put stavila kad sam ga donijela... srce mi je pucalo... I evo, danas je 2 mjeseca kako mi je psa udarilo auto, ja jednostavno te tri zivotinjice ne mogu da prezalim, to su zivotinjice koje nikad nece nestati iz mog srca, tako da te potpuno razumijem i tvoje osjecaje. Oprosti na ovakvom komentaru, isplakala sam dusu....

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Sutra će biti tačno mjesec dana od kad je nema a i dalje mi se svaki dan cijepa duša kad shvatim da je stvarno ali ono baš stvarno više nema. Neki dio mog mozga još uvijek to nije prihvatio dok sam s druge strane sretna jer sam imala priliku da je sretnem, uzmem, volim i provedem s njom sve te godine... Oplemene život oni, onako iz korijena i svaki put kad sretnem ili "sretnem" ljude poput tebe, a to je rijetko, ne mogu a da mi ne bude žao svih onih koji tu ljubav nikad nisu pružili ni primili. Boli kad se izgubi, veže se, da i to je činjenica ali više od svega vrijedi...

      Izbriši
    2. Prvi mačak - prošlo 2 godine, drugi mačak- prošla godina i pol, moj pesek divni- 2 mjeseca - jednostavno i dalje mi fale svi, tako da te u potpunosti razumijem, to je bol koja jednostavno ne postaje lakša s vremenom... :/

      Izbriši
  24. Pretužno, nažalost mogu se poistovjetiti sa gubitkom.
    Što ti se dogodilo maci, kako je nastradala? :(

    OdgovoriIzbriši
  25. Nisam jedno godinu ipo dana zalazila za forum ana, i malopre odem na jednu temu i vidim tvoj avatar, i setim se Nine, prelepog zutog maceta na koje sam obratila paznju pre dve godine, jer me je podsecala na moje napusteno zuto-belo mace koje sam tada udomila. Udjem na blog i procitam ovo... Ne mogu da se saberem koliko mi je zao... Ljubimci jesu clanovi porodice, i to oni bolji. Neko je jednom rekao - ne znam gde idu umrli, ali znam gde ostaju. Mnogo mi je zao sto vise niste zajedno, i ja se iskreno nadam da svi nasi andjelcici jednom odu negde gde su srecni i gde nas cekaju. Budi hrabra! <3

    OdgovoriIzbriši
  26. a jooooj :( jako mi je žao i suosjećam. Ja sam veliki ljubitelj životinja i jako se vežem za njih. Jedino što ti mogu reći, i nadam se da će ti bar malo utjehe donijeti, je da će tuga proći, ali najljepše uspomene će zauvijek ostati s tobom. Čak i vragolije na koje si gubila živce će ti biti lijepa uspomena.

    OdgovoriIzbriši
  27. Po ko zna koji put već čitam ovu posvetu Nini i saosećam sa tobom. Moja dobrotica se zvala Mia. Nema je već dugo ali ljubav i sećanje ostaju zauvek.
    Oglasi nam se Azra, nedostaješ.
    Olgica, Beograd

    OdgovoriIzbriši
  28. I ja sam plakala, prelijep i dirljiv post.
    Podsjetio me na moju macu koje isto više nema i toliko rečenica iz tvog teksta mogu poistovjetiti sa sobom.
    Stvarno prekrasno.
    Ellena*

    OdgovoriIzbriši
  29. Odličan post, jako mi se dopada tvoj blog :)

    OdgovoriIzbriši